Organizacioni kapaciteti-old

U 2018. nije došlo do značajnih izmjena organizacionih kapaciteta OCDa. 

OCD većih kapaciteta djeluju na nacionalnom nivou i bave se zagovaranjem i istraživanjima u oblastima vladavine prava, dobrog upravljanja i ljudskih prava. Veći broj OCDa su male organizacije, slabih kapaciteta, koje djeluju na lokalnom nivou. Takve OCD se uglavnom oslanjaju na javno finansiranje i sprovode kratkoročne projekte. 

Izgradnja interesne zajednice i dalje nije glavni fokus za većinu OCDa. Generalno su OCD koje pružaju usluge bolje u uspostavljanju i održavanju odnosa sa svojom interesnom zajednicom od onih koje zagovaraju promjene javnih politika 

Interne strukture upravljanja u većini OCDa još uvijek su nerazvijene. Prema Zakonu o nevladinim organizacijama, nevladino udruženje mora imati skupštinu i ovlašćenog predstavnika, ali može u svom statutu definisati i dodatna upravljačka tijela. Fondacije moraju osnovati upravni odbor. Bolje razvijene OCD generalno imaju funkcionalna upravljačka tijela, ali u većini organizacija jedan ili dva pojedinca donose većinu odluka i u javnosti su prepoznati kao lideri svojih organizacija. 

Veće OCD uglavnom redovno sprovode strateško planiranje svog rada. Srednje i male OCD sprovode strateška planiranja na zahtjev donatora, inače se fokusiraju samo na planiranje specifičnog projekta 

Ne postoje zvanični podaci o broju zaposlenih i prosječnim platama u civilnom sektoru. Zapošljavanje je uglavnom na projektnoj osnovi, a samo bolje razvijene organizacije mogu da obezbijede stalno zaposlenje. Državni program stručnog osposobljavanja omogućava OCD da zapošljavaju pripravnike koje vlada plaća u periodu od devet mjeseci. Međutim, nedostatak institucionalne podrške ostavlja organizacijama civilnog društva malo mogućnosti za ulaganje u razvoj ljudskih resursa. 

Zakon o volontiranju tretira volontiranje kao posebnu vrstu radnog odnosa koji komplikuje takve aranžmane, od kojih je većina spontana, a ne zasnovana na ugovoru. Osim toga, Zakonom se privrednim društvima zabranjuje organizovanje volontiranja i zabranjuje volontiranje maloljetnicima mlađim od petnaest godina. Novi zakon o volontiranju do kraja godine nije bio pripremljen, uprkos činjenici da je Strategijom unapređenja podsticajnog okruženja za djelovanje NVO bio predviđen za treći kvartal. 

Uprkos ovim pravnim pitanjima, istraživanja javnog mnjenja pokazuju da kultura volonterizma u izvjesnoj mjeri postoji u Crnoj Gori. Prema istraživanju koje je u septembru 2018. godine za potrebe Fonda za aktivno građanstvo (FAKT) sproveo Ipsos Strategic Marketing, 20% građana je doniralo novac u dobrotvorne svrhe, 31% je pomoglo nekome koga ne poznaje a bila mu je potrebna pomoć, dok je 9% bilo aktivno kao dobrovoljac u nekoj organizaciji u prethodnom mjesecu. 

Većina OCD je opremljena osnovnom ICT tehnologijom, uključujući kompjutere, telefone i pristup internetu. Prema Izvještaju o procjeni potreba, Tehničke pomoći za organizacije civilnog društva (TACSO), iz 2016. godine, od 1.184 NVO u bazi podataka Centra za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), samo njih 148 ima svoj veb sajt. Veće OCD aktivnije koriste ICT alate. Takve organizacije imaju izgrađen vizuelni identitet i redovno ažuriraju svoje naloge na društvenim mrežama, prije svega na Facebooku, Twitteru i Instagramu. U cilju promovisanja svog rada, OCD na društvenim mrežama sve više objavljuju inovativne proizvode koji uključuju info grafike, video zapise, dobro osmišljene najave i tizere. Manje OCD mahom otvaraju naloge na društvenim mrežama kada je to dio projektnih aktivnosti. 

© 2020 Centar za demokratsku tranziciju